Županija
Za sve one koji ljube plovidbu naročita je atrakcija otok Pag, izdužena i nepravilna oblika koji od najzapadnijeg rta Lun do najistočnije točke Fortica zauzima pedesetak kilometara duljine. Najveći dio površine otoka prekrivaju škrti kamenjarski pašnjaci kojim obilaze ovce iz čijeg se mlijeka radi znameniti sir. U Paškom siru priroda je zatvorila pun krug, u njegovom intenzivnom slanom okusu jasno se osjeća sol koju s površine mora uzdiže bura raznoseći je čitavim podvelebitskim krajem pa tako i diljem paškog kamenjara. A taj mrko sivi oklop otoka i njegova složena struktura kao da su u paškoj čipki dobili svoj prirodni pandan. No dok je razbarušena mediteranska priroda stvorila na površini Paga red skriven u kaosu, paška je čipka sva u poretku, u geometrijskom ornamentu, što snažno iskazuje želju za stvaranjem dobro prilagođenog okoliša u čovjeku ne odveć prijateljskom ambijentu. I današnji grad Pag nastao je u petnaestom stoljeću upravo iz takve želje za uvođenjem reda, prema urbanističkom i arhitektonskom planu arhitekta i kipara Jurja Dalmatinca koji je spomen na antičke gradske planove iz memorije većine jadranskih gradova svijesno prenio u osnutku novoga Paga.
Grad Zadar
crkva sv. Donata iz 9. st. – unikatna u Europi, Forum iz 1. st. Iz doba cara Augusta – najveći istraženi forum na istočnoj obali Jadrana
samostan sv. Frane sa riznicom i najstarijom gotičkom crkvom u Dalmaciji, katedrala sv. Stošije iz 13. st. spada u najljepše primjerke romanike u Hrvatskoj s podnim mozaikom iz 5. st., crkva sv. Krševana iz 12. st. – spada u najljepše primjerke romanike u Hrvatskoj, zvonik crkve sv. Marije iz 1105. g., lijepi primjerak romanike, dao ga sagraditi hrvatsko-ugarski kralj Koloman, crkvice sv. Petra i Andrije Starog iz 5. – 6. st., škrinja sv. Šime sa svečevim tijelom najvredniji primjer srednjovjekovnog zlatarstva u Hrvatskoj, bedemi sa reprezentativnim renesansnim Kopnenim vratima iz 16. st., morska vrata sa ugrađenim rimskim slavolukom, stalna izložba crkvene umjetnosti u kojoj prednjače pozlaćeni crkveni predmeti u obliku relikvijara te slike iz zadarskih crkava i crkava u okolici
Grad Nin
crkvica sv. Križa iz 9. st. nazvana i “najmanja katedrala na svijetu”, crkvica sv. Nikole iz 11.st. na humku između Nina i TN Zaton, Augustov hram I st. – svojim tlocrtom najveći hram na području Dalmacije, arheološka zbirka sa jednim restauriranim liburnskim brodom – serilia liburnica, restaurirani starohrvatski brodovi “Condure Croatice”, riznica katedrale, crkva sv. Asela 6.-18. st, crkva sv. Ambroza 13. st., donja i gornja gradska vrata, donji i gornji gradski most 16.st., ostaci zidina iz venecijanskog razdoblja, brončani kip Grgura Ninskog
Grbe: ulazna vrata od najstarije tvornice duhana na Jadranu 18.st.
Vrsi: crkvica sv.Jakova 15 st.
Prirodne znamenitosti
Paklenica
Područje između najvišeg vrha Velebita (Vaganski vrh 1757 m) i mora je 1949. god. proglašeno Nacionalnim parkom koji se od drugih razlikuje prije svega jedinstvenim kanjonima Velike i Male Paklenice koje na svom putu prema moru stvaraju bezbroj malih slapova ,s liticama visokim i 400 m od kojih je najpoznatiji Anića kuk.
Paklenica je pravi izazov za planinare, alpiniste i znanstvenike i omiljeno odredište za ljubitelje prirode i izletnike. Bogata i raznolika flora i fauna (mnoge endemične vrste, jedina postojbina bjeloglavog supa na kontinentalnom dijelu Hrvatske itd.), brojni krški fenomeni među kojima se ističe špilja Manita peć i raznovrsna sportska ponuda (alpinizam, free-climbing, planinarenje, trekking, bird-watching itd ) privlače sve više posjetitelja.
Posebno treba naglasiti blizinu mora što omogućuje gostima Nacionalnog parka kupanje u moru i planinarske aktivnosti u istom danu.
Kornati
Nacionalni park Kornati je jedna od najrazvedenijih otočnih skupina na Mediteranu, jedinstven splet od 150 otoka, otočića i hridi, razasutih na središnjem dijelu Jadrana,. To je najmodriji kutak Jadrana u kojem modra boja kornatskog mora jos više dolazi do izražaja u kontrastu s bijelo-sivim kamenjarom koji prevladava na otocima.
Sa svojim neponovljivo bistrim morem, obiljem sunca, brojnim uvalama, zaljevima i lučicama Kornati su nezaobilazno odredište za nautičare na njihovim lutanjima po Jadranu i pravi izbor za moderne Robinzone.
Telašćica
Telašćica je jedna od najvećih, najsigurnijih i zacijelo najljepših hrvatskih prirodnih luka, omiljeno odredište nautičara na njihovim lutanjima od sjevera prema jugu Jadrana ili obrnuto.
To je prirodni nastavak Nacionalnog parka Kornati, s tom razlikom što je nešto zelenija i šumovitija od otoka u Nacionalnom parku. Zaljev se nalazi na južnoj strani Dugog otoka, dug je 8200 m i ima 25 uvala, 5 otočića , izrazito razvedenu obalu dugu 68 km i čudesan ulaz u zaljev kojeg okružuje14 većih i manjih otoka. Sama uvala nije vidljiva ni s jedne strane jer je zaklanjaju visoke i strme hridi Dugog otoka na otvorenom moru s jedne i otoci s druge strane, a što plovimo dalje u unutrašnjost uvale, to nam se otvaraju sve ljepši vidici i pogled na razvedenu obalu prepunu manjih uvala, otočića pri čemu neki dijelovi izgledaju kao jezerca. U Telašćici se nalazi i poseban prirodni fenomen – slano jezero Mir do kojeg vodi pješačka staza i koje je obično toplije od mora. Od jezera vodi put do mjesta odakle se pruža nezaboravan pogled na jadransku pučinu i jugozapadne Kornate. Tu su naime najviši klifovi na Jadranu (Grpašćak 166 m) koji štite zaljev od bijesa otvorenog mora.
Uokolo zaljeva se nalaze pitoma kraška polja s bujnom mediteranskom vegetacijom s 300 vrsta biljaka, ima i muflona, dok u moru živi oko 250 biljnih i životinjskih vrsta. Da je ovaj kraj i u rimsko doba bio odredište za odmor svjedoče ostaci ville rusticae u tjesnacu Mala Proversa.
Velebit
Planina Velebit najmoćniji je predstavnik Dinarskog gorja, koji prirodno odjeljuje mediteranski od kontinentalnog djela Hrvatske. Proteže se u dužini od 145 kilometara, a zbog bogastva biljnog i životinjskog svijeta, te neobična reljefa, Velebit je 1978. godine dobio i međunarodno priznanje, povelju UNESCO-a, kojom se uvrštava u međunarodne rezervate biosfere u sklopu znanstvenog programa “Čovjek i biosfera”. Danas se na području Velebita, koji je 1981. godine proglašen parkom prirode, nalaze nacionalni parkovi Paklenica i Sjeverni Velebit.
Vransko jezero
Vransko jezero kod Pakoštana/Biograda je 1999. godine proglašeno Parkom prirode. To je prirodni fenomen u kraškom području Dalmacije i sa svojih 30 km2 površine i 12,5 km dužine najveće prirodno jezero u Hrvatskoj. Jezero je na nekim mjestima samo 800 m udaljeno od mora što je dar prirode koji putniku i gostu pruža neponovljiv doživljaj jezera i mora, zelenkaste i modre boje dok se vozi Jadranskom autocestom.
Raj za ljubitelje prirode je ornitološki rezervat na sjeverozapadnom dijelu jezera. Unutar tog močvarnog područja gnijezdi se i obitava jedina kolonija čaplji na mediteranskom dijelu Hrvatske. Gosti mogu na jezeru uživati u ribolovu na slatkovodnu ribu šarane, štuke, somove (nisu rijetki ni kapitalni primjerci) a zbog miješanja slatke i slane vode preko kanala mogu se naći i jegulje i cipli. Kapitalni primjerci soma dosežu i do 150 kg i pravi su izazov ribičima. Ribolovne dozvole (dnevne, tjedne i mjesečne I godišnje) mogu se dobiti na recepciji autokampa, a može se unajmiti i čamac na vesla. Osim u ribolovu i uživanja u prirodi gostima Vranskog jezera se nude i riblji specijaliteti u restoranu na jezeru (som, šaran, jeguljak).
